Kleka je jedna od onih biljaka koje su ljudi vekovima cenili, a da mnogi nisu ni znali kako se zove. Njene sitne modro-crne bobice daju džinu prepoznatljiv miris, na Balkanu se od njih pravi klekovača, a njihova aroma budi sećanje na šumu i planinski vazduh. Iza tog svežeg, smolastog mirisa krije se moćno lekovito ulje.
U Gavezovim preparatima kleka nije zbog mirisa. Tu je jer eterično ulje kleke zagreva kožu i pokreće krv tamo gde se preparat nanosi, a tradicionalno se ceni i kao diuretik i sredstvo za prirodnu detoksikaciju. Zato je nalazimo u tinkturi za cirkulaciju, kremi od gaveza i kremi za zglobove sa kurkumom — rame uz rame sa ruzmarinom i crnim biberom.
Botanika i poreklo
Kleka (Juniperus communis) je zimzeleni četinar iz porodice Cupressaceae (čempresi), rasprostranjen širom severne hemisfere — od evropskih planina i vresišta do Azije i Severne Amerike. Raste kao žbun ili nisko drvo bodljikavih iglica, a najprepoznatljivije su joj modro-crne bobice.
Te „bobice" zapravo nisu voće — kleka je četinar, pa je reč o mesnatim šišaricama koje sazrevaju sporo, obično dve do tri godine. Zato se na istom grmu istovremeno vide zelene nezrele i modre zrele šišarice. Iz zrelih, modrih šišarica parnom destilacijom se izvlači eterično ulje kleke — bistra tečnost svežeg, borovog i blago začinskog mirisa, koja nosi rubefacijentno (zagrevajuće) dejstvo.
Zanimljivosti o kleki
Reč „gin" potiče od holandskog jenever — kleka. Upravo klekove bobice daju džinu prepoznatljiv svež, borov miris i razlikuju ga od svih drugih žestokih pića.
Klekove šišarice zru dve do tri godine, pa se na istom grmu vide zelene i modre istovremeno. Beru se samo one modro-crne, potpuno zrele — u njima je najviše ulja.
Rakija sa klekovim bobicama vekovima je u narodu bila i „kućni lek" — za prehladu, varenje i zagrevanje. Isti onaj miris kleke koji danas cenimo u ulju.
Glavni sastojak ulja kleke je alfa-pinen — terpen odgovoran za svež miris borove šume, koji se povezuje sa protivupalnim dejstvom i podsticanjem cirkulacije.
Aktivni sastojci ulja kleke
Eterično ulje kleke je bogato monoterpenima — laganim, isparljivim jedinjenjima koja daju svež, smolast miris i toplo dejstvo na koži:
- Alfa-pinen i beta-pinen — nose prepoznatljiv miris borove šume; povezuju se sa protivupalnim dejstvom i podsticanjem cirkulacije.
- Sabinen — svež, drvenasto-začinski ton karakterističan za kleku.
- Mircen — zemljani, balzamični miris; u aromaterapiji se povezuje sa opuštanjem mišića.
- Limonen — laka citrusna svežina koja mirisu daje vedrinu i deluje okrepljujuće.
- Terpinen-4-ol — isto jedinjenje po kome je poznato ulje čajevca (tea tree); nosi antiseptično i antimikrobno dejstvo.
Tradicija i nauka: Kleka se u narodnoj medicini vekovima koristi kao diuretik i sredstvo za detoksikaciju — za „ispiranje" i olakšanje kod zadržavanja vode. Spolja, kao rubefacijent, greje kožu i pokreće krv, pa je omiljena u masažnim mešavinama za teške noge i ukočene zglobove. Ista ona svežina koja klekovaču čini lekovitom u narodnoj tradiciji, u ulju radi na koži.
Kleka i cirkulacija — zašto koža „gori" prijatno
Kad se eterično ulje kleke utrlja u kožu, javlja se osećaj topline. Kleka je, kao i ruzmarin i crni biber, rubefacijent: blago nadražuje kožne receptore, širi površinske krvne sudove i pojačava lokalni dotok krvi. Više krvi znači više kiseonika i toplote u tkivu i brže odnošenje produkata zamora i upale iz mišića.
Zato se kleka tradicionalno koristi za teške, umorne noge, zadržavanje vode i ukočene, reumatske zglobove. U gavezovim preparatima ona radi u paru: dok gavez u dubini obnavlja tkivo, kleka na površini greje, pokreće krv i podstiče drenažu.
Kao rubefacijent širi kapilare i pojačava dotok krvi — pomaže kod teških, umornih nogu i osećaja utrnulosti, posebno uz masažu naviše ka srcu.
Toplota i monoterpeni kleke umiruju ukočene mišiće i reumatske bolove; kleka je klasičan sastojak zagrevajućih masaža za zglobove.
Tradicionalno diuretik — u masaži se koristi da podstakne drenažu limfe i olakša osećaj otečenosti i zadržavanja vode.
Antiseptični terpeni (terpinen-4-ol) tradicionalno se koriste za masnu i problematičnu kožu i za čišćenje sitnih nečistoća.
Svež, borov miris kleke u aromaterapiji razbistrava misli, deluje okrepljujuće i pomaže kod umora i pospanosti.
Antimikrobno dejstvo terpena kleke pomaže da se koža i sam preparat prirodno zaštite od mikroba.
Zato u Gavezovoj tinkturi za cirkulaciju i kremama za zglobove kleka nikad ne stoji sama. Uz nju idu eterično ulje ruzmarina i eterično ulje crnog bibera — sva tri su rubefacijenti koji greju i pokreću krv, a zajedno deluju jače nego svako ponaosob. Gavez u pozadini obnavlja tkivo, dok kleka, ruzmarin i biber rade na cirkulaciji. To nije slučajna mešavina, već pažljivo izbalansirana receptura.
Istorija i tradicionalna upotreba
Kleka je jedna od najstarijih lekovitih biljaka čoveka. Njene bobice pronađene su u egipatskim grobnicama, gde su korišćene u balzamovanju i kao lek. Stari Grci i Rimljani cenili su je kao diuretik i sredstvo za pročišćenje, a antički lekari su je preporučivali za varenje i tegobe sa mokraćnim putevima.
U srednjovekovnoj Evropi kleka je bila zaštita od zaraze: grane su spaljivane u kućama i bolnicama da bi „pročistile vazduh" tokom epidemija kuge. U francuskim bolnicama još u 19. veku paljene su kleka i ruzmarin da bi se dezinfikovale prostorije — davno pre nego što je nauka objasnila antimikrobno dejstvo njihovih terpena.
Na Balkanu je kleka duboko utkana u narodnu tradiciju: od klekovače — rakije sa klekovim bobicama koja se pila i kao lek za prehladu i varenje — do sušenih bobica koje su se dodavale jelima i čajevima. A iz iste te bobice rodio se i džin: holandski lekari su u 17. veku pravili jenever, klekov destilat, kao lek — tek kasnije je postao piće poznato širom sveta.
Gavez + kleka — dubina i toplota
Gavez i kleka savršeno se dopunjuju jer rade različite poslove:
- Kleka — zagreva kožu, širi kapilare i pokreće krv; tradicionalno podstiče drenažu i olakšava osećaj teških, otečenih nogu.
- Gavez (alantoin) — prodire dublje u vezivno tkivo, podstiče obnavljanje ćelija i ubrzava oporavak zglobova, tetiva i mišića.
Rezultat je preparat koji odmah daje osećaj topline i pokrenute cirkulacije (kleka), a u pozadini radi na dubljem oporavku tkiva (gavez). Zato je tinktura za cirkulaciju, gde se kleka spaja sa ruzmarinom i crnim biberom, pravo mesto na kome kleka pokazuje svu svoju vrednost.
Praktični saveti za upotrebu
Spoljna primena (tinktura i krema)
Nanesite manju količinu preparata na bolno, ukočeno ili hladno mesto i masirajte 3–5 minuta (kod nogu i ruku u pravcu srca, da podstaknete povratni tok krvi i limfe). Masaža pojačava dejstvo kleke jer dodatno podstiče cirkulaciju. Koristite 1–2 puta dnevno. Osećaj blage topline je normalan i poželjan. Izbegavati oči, sluzokože i otvorene rane; ruke oprati posle nanošenja.
Aromaterapija (svež, šumski miris)
Nekoliko kapi eteričnog ulja kleke u difuzoru daje svež, borov miris koji razbistrava misli i deluje okrepljujuće. Lepo se slaže sa uljem ruzmarina, bora i citrusa. Nikada ne nanositi čisto eterično ulje direktno na kožu — uvek razblaženo.
Kupka za umorne noge
Nekoliko kapi ulja kleke pomešanih sa kašikom nosećeg ulja ili morske soli, u toploj vodi, čini okrepljujuću kupku za teške, umorne noge. Topao, šumski miris istovremeno opušta i osvežava posle dugog dana na nogama.
Oprez: Koncentrovano eterično ulje kleke vrlo je jako i nikada se ne nanosi nerazblaženo — može izazvati iritaciju. Osobe osetljive kože neka prvo probaju na maloj površini. Trudnice i dojilje treba da izbegavaju kleku (tradicionalno se smatra da podstiče matericu), a osobe sa oboljenjem bubrega da se posavetuju sa lekarom pre upotrebe. U gotovim gavezovim preparatima kleka je bezbedno razblažena i dozirana.
Latinsko ime: Juniperus communis L.
Porodica: Cupressaceae (čempresi)
Aktivni sastojci: alfa-pinen, beta-pinen, sabinen, mircen, limonen, terpinen-4-ol
Delovi koji se koriste: Zrele modre šišarice („bobice") — eterično ulje
Poreklo: Severna hemisfera (Evropa, Azija, Severna Amerika)
Oblici preparata: Eterično ulje, sušene bobice, tinktura, rakija (klekovača), krema.
Gavez